Obzirom na očekivanu programsku složenost nove rive moguće je zamisliti jednu vrstu “nautičkog scenarija” koji bi počivao na konverziji konvencionalnih programskih paketa.

Nekada su prva plovila turističke namjene imala atribute «ploveći hotela». No, danas je s porastom turističkih putovanja gigantskim turističkim flotama ta metafora promjenjena u “ploveći grad”. Suvremeni cruiseri mogu preobraziti i aplicirati recentnu strukturu metropolitanski središta. S brodovima plove kazališta, barovi i restorani, plesne dvorane, casina i cabarei, bazeni i gymnasiumi, beauty saloni i boutiques, terase i promenade – kompletni urbani programi velikih gradova. Suvremeni cruiseri su u potpunosti preuzeli sve sadržaje koji su pripadali gradskim središtima i zapakirali ih u jednu jedinu ovojnicu gigantskog plovila. «Ploveći grad» je skupa s sa smještajnim i servisnim programima transferirao urbane sadržaje u golemi komprimirani kontejner koji se premješta s mjesta na mjesto.

Međutim, moguće je zamisliti i obrat scenarija pa nautičke programa cruisera transferirati nazad, u grad, i tako stvoriti novi urbani krajolik na lokacijama koje su podiskorištene i zanemarena kao što je slučaj sa splitskom zapadnom rivom. Nove bi obalne građevine mogle funkcionirati kao trajno “usidreni” brodovi i na sličan način, u komparativnom poslovnom okruženju, sudjelovati u turističkom poslovanju. Pristup kakav ima “nautički scenarij ” omekšava granice između statičnog i pokretnog, trajnog i privremenog, promjenjivog i nepromjenjivog. On operira javnim i privatnim prostorima na način novih zajedničkih prostora u kojima se miješaju i balansiraju interesi koji su tradicionalno javni i tradicionalno privatni. Rezultati programa strukturiranih po načelu zajedničkih interesa grada i kompanija očituju se u prostorima koji nisu više niti tradicionalno specificirani niti izolirani, već fluidni i miješani, s hibridnim tipologijama građevina.

Na osnovne programe hotelskih objekata aplicirani su javni programi koji nedostaju ne samo lokalnoj situaciji već i gradu u cjelini. To znači da se u kreiranju novih programa jednako mora voditi računa, kako o korisnicima u tranzitu, posjetiteljima i turistima, tako i o građanima Splita koji na preoblikovanim programima i građevinama obale pronalaze nove interese i nove točke u konfiguraciji središta grada. Čitavo gradsko središte mijenja se na način:

• intenziviranja ukupnog javnog prostora,
• poticanja raznolikosti javnih programa,
• podizanja razine javnih usluga,
• uklanjanja barijera između grada i obale,
• mijenjanja urbanog krajolika obale,
• stvaranja novog urbanog identiteta.

Vladimir Mattioni