OBRAZLOŽENJE KONCEPTA

Kad je riječ o osjetljivim temama kao što su urbana baština i memorija u Zagrebu se u slučaju protesta: Ne damo Varšavsku, pokazalo da su pitanja urbane obnove i intervencije u povijesnu sredinu jednako tako važna kao i egzistencijalna, a pitanja javnog interesa povezana s njima raščišćena su gotovo do atoma. U tom kontekstu učestalo se javljao problem uređenja unutrašnjosti blokova; nažalost u mnogome pogrešno postavljen. Za njihovu reurbanizaciju na odgovornost se pozivalo gradsku vlast, gubeći iz vida da je posrijedi privatni, a ne javni prostor u koji je prema pravilima vladajućeg društveno-političkog sustava neprimjereno intervenirati s pozicija vlasti. Jedino što gradska vlast može učiniti, kao što to pokazuju poodavno poznati primjeri Munchena ili Bologne, to je ponuditi pomoć izradom studija ili modela, što također nema snagu obveze, kamoli prisile.

Iz tog aspekta, uljuđenje donjogradskih blokova ostaje u zoni utopije, odnosno prepušta se volji developera profila kakav se razbaškario u Varšavskoj.

Povratak pripadnika onih slojeva ili grupa koji povijesni ambijent žele kao životnu sredinu. Ona, prema jednom od teoretičara, Haraldu Bodenschatzu, doziva na djelo nove aktere: ne samo nove stanovnike nego i arhitekte umjetnike, koji danas u najširem obuhvatu slave comeback gradu. I jedni i drugi postaju novi partneri javnom sektoru. Pruža li ta paradigma nadu ili obećanja za povijesne jezgre Zagreba, kad im sedamdesetih nije dala izgleda druga – revitalizacija, čvrsto povezana s društveno-političkim kontekstom u kojem se (barem teorijski) razvijala? Kako bilo, ona je izraz neoliberalnog društva i njegove kulture, kojima ni grad ni baština još nisu ravnodušni.

Snješka Knežević

Osnovne planske konture bloka Bornina – Erdödyjeva – Branimirova  – Domagojeva formirane su regulatornom osnovom Milana Lenucija iz 1907. Godine. Blok se počinje formirati izgradnjom tvornice Penkala 1909. godine prema projektu arhitekata Hönigsberga i Deutscha. Zgrada je 1919. godine nadograđena prema projektima arhitekta Rudolfa Lubynskog.

Sukladno načelima CIAM-a (Atena 1933.) kreće regulacija Domagojeve ulice, poštivajući konture bloka uglovnom izgradnjom, te odstupanjem od modela zatvorenih uličnih nizova donjogradskog bloka, izgradnjom uvučenom od regulacijske linije ulice u Domagojevoj ulici. Izvedena je soliterna zgrada visine P+8, sličnog urbanističkog modela kao izgradnja u susjednom, zapadnom bloku, koja je realizirana prema projekt arhitekta Slavka Jelineka. Ovakva urbanistička intervencija, odnosno odstupanje od klasične zatvorene forme bloka uz projektirano prohodno prizemlje ruši barijeru između ulice i privatnog dvorišta, te prostor bloka otvara građanstvu dajući mu javni karakter i stvarajući novi javni prostor grada.

Ovaj model primjenjen je i na urbanističko rješenje planirane izgradnje u obuhvatu natječaja.

Rad preispituje mogućnosti javnih horizontalnih veza i stvara novi urbani javni prostor u unutrašnjosti bloka, ostvarujući veze sjever – jug i istok – zapad. Istodobno nova izgradnja je u relaciji s postojećom soliternom strukturom zapadno od zone obuhvata, tri ‘nebodera’ u Domagojevoj ulici, kao i šire s gradom.

ORBIS TERRARUM

Predviđena struktura, povezana na razini unutrašnjosti bloka, ostvaruje soliterni kontakt s Donjim gradom, personalizirajući svojom tektonikom odnos prema svakoj strani svijeta ponaosob, istodobno ostvarujući novi javni prostor grada na razini pješaka, zaštićen od buke Branimirove te otvoren za komunikaciju prema susjednim ulicama.

Osnovni koncept je povratak prirodi u donjogradskoj matrici, što se ostvaruje hortikulturnim i arhitektonskim oblikovanjem i izborom materijala u unutrašnjosti bloka.

ORGANIZACIJA PROSTORA I MEĐUSOBNI ODNOSI

Zadani program je ostvaren na način da se maksimalno oslobodi prizemlje od izgradnje, kako bi se stvorio javni prostor, zaštićen od prometa i ulične buke. Unutrašnjost bloka postaje javno dostupna i stvara zelenu oazu s uravnoteženim programima za potrebe stanovnika nove izgradnje i postojeće građanstvo u kvartu. Predloženi sadržaji oplemenjuju i definiraju novo gradsko susjedstvo. Pješačke komunikacije u unutrašnjosti bloka dobijaju profil gradskih ulica, ovaj put isključivo u funkciji pješaka, djelomično natkrivenih novom strukturom. Pješački koridori na križanju raznih mogućih smjerova stvaraju mjesta zadržavanja i okupljanja; stvara se nova interesna zona stanovnika susjedstva.

Predviđena udaljenost nadzemnih zatvorenih dijelova građevina u potpunosti je u skladu s urbanističkim propozicijama programa natječaja i prostorno planske dokumentacije. Razmak između nadzemne izgradnje katnosti P+8 osigurava intimu stanovnika i široki kut pogleda na grad Zagreb.