KONCEPT URBANOG DIZAJNA

a.

U uvjetima UPU-a potez Savska-Šarengradska nije jedinstvena cjelina nego skupina razdvojenih otoka, poput arhipelaga. Radi se o viskom stupnju neuređenosti sustava što je u suprotnosti s idejom poteza. Postoji samo serija susjedstava, nepovezanih polja gradnje tretiranih kao vlasničke čestice. Osnovni sustav parcelacije formiran je prema uvjetima individualne gradnje u obliku niza približno jednakih čestica. Vremenom je gustoća izgrađenosti povećana a znatan broj čestica povezan je u veće jedinice na kojima je bila moguća gradnja višestambenih i poslovnih objekata.

b.

Transformacija poteza u sustav velikog mjerila i visokih gustoća moguća je jedino kroz novi urbani dizajn koji će se sastojati od arhipelaga skupina susjednih čestica formiranih u gradske blokove – kazete. Osnovno je pitanje kako se takav sustav može povezati da bi stvarno funkcionirao kao potez a istovremeno omogućiti da se načelo «arhipelaga» realizira «otok po otok».

Može se pronaći urbana tipologija koja će uspostaviti mostove između susjeda. Granice između susjedstava mogu se artikulirati kao građene strukture koje se prostiru poput mreže – one mogu biti uređivači sustava. U granične se pojaseve pune programi «uličnih kontakata». Koristi se princip inverzije puno-prazno. Tornjevi se pojavljuju u poljima susjedstava u nasumičnom rasporedu, ovisno od lokalnih uvjeta. Obzirom na aspiracije klijenata tornjevi trebaju biti individualizirani. Treba dizajnirati seriju različitih tornjeva, različitih visina i dubina.

c.

Vertikalni zoning nije nužno pravilo sustava, pojavljuje se ovisno o okolnostima programa. Za svako polje (otok) može biti drugačiji.

Odgovarajuća urbana tipologija koja može suvislo povezati sve otoke arhipelaga je linearni park. Ovakav se program može insertirati između podzemnih i nadzemnih etaža na tri razine -1,0,+1 i tako formirati novo programsko polje. Tipologija «parka» s jedne strane osigurava mnoštvo varijanti pristupa objektima i njihovim hibridnim sadržajima ali istovremeno postaje uređivač sustava koji može biti poveznica arhipelaga na cijelom potezu. Površine novog sloja mogu se oblikovati kao «aktivni parter» hibridnog parka s mnoštvom atrakcija za zabavu, odmor i rekreaciju.

d.

Nakon insertiranja zajedničkog programa u cjeli sustav moguće je razvijati varijante vertikalnog zoninga u kojem će se pojaviti komercijalni programi kao što su uredsko poslovanje, trgovina, ugostiteljstvo, hoteli, kultura, sport, rekreacija itd. U podzemnim etažama osiguravaju se potrebni kapaciteti za smještaj osobnih vozila i prilaze transportnih vozila.

e.

Segment poteza kojim se bavi ova studija prvi je u nizu novih programa. Za njega se oblikuje programski paket koji se sastoji od sličnih elementa kako je to postavljeno na razini čitavog poteza, u skladu s uvjetima UPU-a. Posebnosti paketa ovisit će o izboru developera prema izborniku kojeg formiraju programi zajednički cijelom potezu. Skupina odabranih programa kalibrira se prema interesu developera u omjeru koji varira od lokacije do lokacije. Dominantni programski kapaciteti su definirani uvjetima UPU-a. Unutar tih uvjeta moguća je široka skala komercijalnih programa. Prema očekivanom interesu developera formiran je programski paket i dizajnirane skupine programa u forme koje sugeriraju arhitektonsko oblikovanje bloka. Ovom se operacijom zaključuje proces preliminarnog programiranja i stvara podloga za pregovaračke uvjete u daljnjem procesu gradnje.